Nišan

Nagisa Oshima, jedan od najvećih majstora bogate povijesti japanske kinematografije, zgražao se još 1968. godine, kada je ponukan poslijeratnom anketom po kojoj više od 70 posto Japanaca podržava smrtnu kaznu jednostavno morao snimiti nešto da im pokaže koliko su u krivu. S Oshimom i njegovim filmovima uvijek znate na čemu ste – ljuti ljevičarski kritičar sustava, dežurni provokator i kirurški precizan rezač svih iskvarenih pora japanskog društva i ovim, crno-bijelim filmom demonstrira svoj prijezir prema državi koja je u isto vrijeme u stanju zabranjivati ubojstvo, ali i ubijati.

'Death By Hanging' je urnebesna crnohumorna farsa o korejskom osuđeniku na smrt zvanom R, koji preživi smaknuće, ali pri njemu izgubi pamćenje. Nacionalistički i rasistički nastrojeni policajci ne znaju što bi sad s ovim Korejcem, obzirom da bi vrlo rado ponovili proces, ali im to zakon ne dopušta, jer R čiji je vrat bio prvi put bio stavljen na uže više nije ista osoba.

Kreće show rekonstrukcije kojim mu blesava murija pokušava vratiti pamćenje, od njegova djetinjstva (uzrok) do samog zločina (ubojstva djevojaka) za koji je optužen (posljedica), a u konačnici dobivamo dva sata pametne, dijelom dosta kazališne zabave, društvenog komentara te snažne kritike sjebanih državnih mehanizama i imperijalizma, koja se daju primijeniti puno šire od Japana.

R i njegova sestra kontempliraju

Korejac u Japanu

Friška janjetina

Nijedna gola bradavica, unatoč prisilnom lezbijskom petingu; nijedna gola guzica, unatoč drogi koja je istodobno i afrodizijak, koji žene pretvara u poluhipnotizirane pohotnice. Čudan je ovo film o djevicama iz škrinje azijskog eksploatacijskog filma osamdesetih, ali valjda je takva formula bila dobitna za indonezijsko tržište – nula seks, ali zato jako, jako puno sadističkog iživljavanja nad ženama, mučenja, maltretiranja, šore i pucačine.

Naše junakinje su u flourescentne vruće hlačice i čizme odjevene članice djevojačke motorističke bande, koje se svete narko-kartelu pod vodstvom Mr. Tigera. U procesu ih ipak uhvate i zatoče u logor, pri čemu film skreće u WIP žanr, a cure postaju pokusnim kunićima za afrodizijačku drogu koja će osvojiti svijet, ali i objekt za ispoljavanje Tigerovih hirova, poput davljenja i bičevanja. Lezbijske čuvarice ne treba ni spominjati.

Tu je i jedno mučenje štakorima, hrvanje s krokodilom, plesna točka, ponešto zanimljivih brkova i muški statisti koji dubliraju žene. Čisto ludilo.

Obrazovni sustav

Djevica u akciji

Radnička klasa odlazi u raj

O ovom su porniću pisali mnogi domaći mediji, čim se pojavila agencijska vijest o njegovom postojanju, ali malo tko od njih je uistinu i pogledao samo djelce (vjerojatno nitko). A tko će ga drugi nabaviti i odgledati ako ne mi?! :)

'500 Person Sex' je najnoviji bestseler tvrtke koja stoji iza ovog ingenioznog projekta, u kojem je sudjelovalo 250 parova. Riječ je, naravno, o produkcijskoj megakorporaciji Soft On Demand, o kojoj ste mogli čitati u dražesnoj maloj knjizi 'Jegulje, grah, bukkake', a koja je poznata i po drugim megalomanskim projektima, poput primjerice kombiniranja prave pravcate baletne predstave s bukkakeom. Ah, te radosti Japana...U svakom slučaju, '500 Person Sex' izgleda upravo onako kako se i da nagovijestiti iz slika – o orgiji tu nema previše riječi, jer svaki par radi koordinirano svoj posao, a cijeli film seksi je otprilike koliko i gledanje tvorničkog rada na traci ili stadionskih sletova iz SFRJ.

Nevjerojatna sinkroniziranost 250 parova, koji nakon četrdesetak minuta predigre prelaze na posao i zajednički odrađuju jednu po jednu pozu, fascinantna je, ali nipošto ne spada u klasičnu kategoriju porno filmova po zapadnjačkim kriterijima, ne samo zbog ideje. U Japanu stvari su drugačije tako da i razlike prikazanog seksualnog čina, posve drugačijeg od onoga što pronalazimo u zapadnjačkoj pornjavi, nisu za čuditi, jer tu su svi poznati 'autohtoni' elementi – od odjekivanja nevjerojatnog ženskog 'skvičanja' u jeci velike hale do neizbježnih piksela koji vješto prekrivaju naughty bits. U svakom slučaju, zlatan doprinos antropološkim studijama.

Udarnički

Pogled iz blizine

Zee u akciji

Zee Oui je Kinez koji je u doputovao u Tajland krajem Drugog svjetskog rata, ne bi li pronašao bolji život, a našao je samo rasizam i gomilu debila koji su ga maltretirali i ponižavali iz čistog sadizma. Bio je krhkog zdravlja, a u Kini su ga podučili da se ono da izliječiti objedovanjem svježe ljudetine, srca, bubrega i sl. Stoga nožem kojeg je naslijedio od vlastite majke, stručnjakinje za zahvate kanibalističke terapije, kreće tamaniti sirotu djecu po tajlandskim gradovima i selima, dok policija i jedna ambiciozna novinarka pokušavaju skužiti što se to događa...

Tema kojom se mnogi zapadnjački komercijalni filmovi baš i ne bi pozabavili na Tajlandu je, eto, ne samo snimljena u pristojnom pristojnbudžetnom obliku, već je zaradila i nominacije za čak osam tzv. tajlandskih Oscara. Zabavan uvid u mit jedne daleke kulture i dokaz da u Kini ne jedu samo pse...

Drijemanje uz kokošje leševe

Selo koje se hrani ljudetinom

Fuck you verimač!

Niskobudžetni tinejdžerski tulum u kojem se kombiniraju neke antologijsko odvratne fore (lizanje rane mrtve životinje u snu, primjerice, jer je naš junak zamislio kako svoj jezik trlja o klitoris žene o kojoj sniva mokre sne...), puno (previše) blebetanja koje bi trebalo prouzročiti ha-ha efekt i, srećom, jaaako iskupljujućih posljednjih pola sata, koje kombiniraju kretenariju temeljnog objašnjenja s posvetama 'Teksaškom masakru' i prilično odličnim gore cirkusom.

U svakom slučaju, priča je ovo o dva mladića – kako to već biva, jedan brbljavi 'slobodnjak' i jedan mutavi šmokljan – koji kreću na road trip, ne bi li ih iznenada počeo proganjati veliki monster truck, znate već, oni kamioni s gigantskim kotačima.

S vremenom doznaju da je za volanom mrcine lik koji sliči na frontmena grupe Slipknot pa kreće show koji nije pretjerano pametan i ponekad iznimno iritira, ali niti jednog trenutka nije dosadan. A tu su i gradić prepun muškaraca bez udova, pomalo kanibalizma, avanture u zasranom javnom WC-u s rupom za guranje kite, seksi darkerica, rednek policajac, migoljenje ispod iskasapljenog leša, sotonistički rituali, guranje šake u utrobu u potrazi za progutanim ključem, dašak incesta i genijalan kraj.

Ljubavni zagrljaj

Corey Taylor? Skoro

"Pogledajte u kinu Central američki akcioni film 'Otrov crne mambe'!
Zašto crna mamba napada Klausa Kinskog i Olivera Reeda?
Zašto crna mamba napada čovjeka doznat ćete ako pogledate film 'Otrov crne mambe'!
Whatever you fear, you will feel !"

DVD ovitak

Iskreno, film sam odgledao tek prije nešto više od 15-tak godina i nije mi nešto sjeo ali, kao što se može pretpostaviti, vrijeme je za još jedno ponavljanje gradiva!

Što je u kutiji?

Ovo!

I eto finog Anchor Bayevog DVD izdanja kojim odlučih reprizirati "Venom" (kako se "Otrov crne mambe" u originalu zove) u svoj svojoj veličini (umjesto P&S mono VHS kopije na kojoj sam ga prvi puta odvrtio, evo ga sad na uncut UK DVD-u, u widescreenu, sa 5.1 zvukom i audio komentarom redatelja koji, između ostalog, donosi standardne anegdote o Klausovom divljanju na setu i sukobima sa također divljim Reedom i problemima pri snimanju sa pravim mambama). I isplatilo se!

Ovako izgleda kad vas ugrize...

Ja sam tu da mislim!

Priča o otmičarima - posluzi (Oliver Reed i Susan George) i šefu grupe, inozemnom stručnjaku za ucjene i otmice (Kinski) koji žele namaći novac otmicom astmatičnog dječaka svojih poslodavaca, lokalnih bogataša, kreće u krivom smjeru kad klinac, ljubitelj životinja, greškom preuzme pošiljku sa superopasnom crnom mambom umjesto bezopasne afričke kućne zmije koju mu je djed naručio. Nervozna mamba grize sve na što naiđe i skriva se negdje u kući koju, usput, opkoljava i policija.

Tko će prvi imati posla - policija ili hvatač zmija?

Što me to škaklj....

Enormna rastrojenost Reeda, mrtvački hladna proračunatost Kinskog, policijska opsada, napadi astme, napadi nervoze, napadi crne mambe sa svih mogućih i nemogućih mjesta, hrpe scena za grickanje noktiju i fantastični finale - sve je jednako fascinantno kao i trailer u "klinačko" doba. A ja sam "par" godina stariji i zreliji (uvjetno rečeno :) ) i dokazujem onu "sve u svoje vrijeme" jer danas mi film izgleda upravo maestralno - Kinski je maestralan, Reed je maestralan, mamba je opako maestralna... Prava filmčina!

Prva žrtva

 Zapravo, ovo je 'mladi' 'Blob' obzirom da je riječ o remakeu klasika iz 1958. (o kojem smo pisali u prvom Žutom titlu), iako sam ga gledao prije originala, kao klinac, taman koju godinu nakon što je snimljen. I sada opet, 15-ak godina kasnije. Uspomene, uspomene...

Ovaj 'Blob' je, u svakom slučaju, primjer dobrog, štoviše odličnog remakea, onog koji je daleko bolji od originala, iz jednostavnog razloga što pripada eri u kojoj su se remakeovi snimali koje desetljeće nakon izvornika, ne bi li mu dali novu vremensku dimenziju i nove specijalne efekte (za razliku od danas, kada se snimaju jednu do dvije godine, samo zbog zaobilaženja kulturoloških razlika i lakše, konzervirane prodaje površnosti). Sâm žele-ubojica daleko je bolji od onog gmižućeg pudinga iz verzije sa Steve McQueenom, a i metode ubijanja i vizualni šokovi aposlutno su briljantni (gotovo sve scene s blobom su ili impresivne, ili urnebesne ili urnebesno impresivne). Pored svega, tu su posveta 'Petku 13., Erika Eleniak kao sisata žrtva, Jack Nance kao doktor te, naravno, Kevin Dillon u glavnoj ulozi, puno prije negoli je posve zablistao kao svima najdraži Johnny Drama. Ovdje je zapravo isti lik – nosi kožnjak, vozi motor, mrzi autoritet – samo kao tinejdžer. jedini tinejdžer koji zna pucati iz zolje.(Novi remake, ma zar ste sumnjali, najavljen je za 2007. godinu... dokle više???)

Evo ruke!

Blobirani čovjek